.jpg)
Kršćanin se mora naučiti suočiti s
problemima u Crkvi s iskrenim i poniznim nastojanjem oko istine i slave Crkve
Božje. On mora naučiti kako može pomoći da se te pogreške (ako ih ima) isprave
a da ne upadne u indiskreciju ili buntovni žar. Arogancija nikada nije znak
milosti. Kao što je sveti Petar Damiani rekao redovnicima koji su bili
razjareni zbog jasnih nepravilnosti u Crkvi jedanaestog stoljeća: “Neka onaj
koji želi biti svet bude, prije svih, svet u sebi pred Bogom i neka ne bude
arogantan prema svom slabijem bratu.“ Kršćanski je duh uvijek duh ljubavi,
poniznosti i služenja.
Nakon svetog života koji je u svakom slučaju najbitniji slijedi ne manje mukotrpan proces dokazivanja vaše svetosti. Postoji pet epiteta koje se daju i po kojima se kandidati penju ka onom najvišem, to su: Na glasu svetosti, sluga Božji, časni sluga Božji, blaženik i na koncu svetac kojeg može častiti čitava Crkva.
Ovako stvari idu, morate se potruditi živjeti sveto da nakon vaše smrti ostane glas o vašoj svetosti. Nakon toga bi se morala naći bar manja skupina koja bi vas štovala i tražila vaš zagovor. To je dovoljno da postanete slugom Božjim. Tada će imenovani postulator morati dokazati vaš svet život prikupivši svjedočanstva dok će tzv. „đavolji odvjetnik“ morati dokazati da niste bili tako baš tako sveti. Za postići stupanj Časni sluga Božji potrebno je dokazati bar jedno čudo po vašem zagovoru. Kada se ili ako se dokaže čudo slijedi proglašenje blaženim. A samo vas još jedno čudo dijeli od svetosti. Kada se ono dokaže možete odahnuti, proglašeni ste svetim.