.jpg)
“Sveta” osoba je ona koja je posvećena Božjim djelovanjem i Njegovom prisutnošću u sebi. Ona je “sveta” zato što je tako duboko uronjena u život, vjeru i milosrđe “svete Crkve”, koja manifestira svoju svetost u toj osobi i po njoj. Vrlo mudar savjet koji je sv. Benedikt dao monasima u svom Pravilu jest taj da ne bi smjeli čeznuti za tim da ih se naziva svecima prije nego to postanu, nego da bi prvo trebali postati sveti kako bi se njihova reputacija svetaca mogla temeljiti na stvarnosti. Sve dok ne shvatimo da prije nego čovjek postane svetac mora, prije svega, biti čovjek sa svom ljudskosti i krhkosti koje ga karakteriziraju, nikad nećemo biti u stanju razumjeti smisao riječi “svetac”. Svetost nije u tome da budemo manje ljudi, nego više ljudi od drugih. Pod time se podrazumjeva veća sposobnost brige za drugoga, za patnju, za razumijevanje, sućut, ali i za humor, radost, za zahvalnost za dobre i lijepe stvari u životu.